Za brotnjo-sport. govori proslavljeni rukometni izbornik Lino Červar

Metalurg Skoplje najveće je iznenađenje ovogodišnje rukometne Lige prvaka. Pod vodstvom proslavljenog hrvatskog izbornika Line Červara, Metalurg se plasirao u osminu finala gdje ih čeka Dinamo iz Minska. Uz natjecanje u Ligi prvaka, makedonska momčad uspješno nastupa i u Seha ligi gdje su u susretu 18. kola gostovali u Ljubuškom i slavili protiv momčadi Izviđača.

Za brotnjo-sport. Lino Červar govori o igrama u Ligi prvaka, hrvatskom rukometu i rukometnoj euforiji koja vlada u Makedoniji.

 

Gospodine Červar, ovogodišnji ste hit Lige prvaka. Nakon drugog mjesta u skupini, ždrijeb je za sljedećeg protivnika dodijelio Dinamo Minsk.

– Moramo biti zadovoljni igrama u Ligi prvaka. Drugu godinu zaredom plasirali smo se u Top 16 i to kao kvalifikanti. Primjer, jedna rukometna sila kao što je Francuska nema svojih predstavnika, ni Montpellier i Chambery pa n naš i Zagreb nisu se plasirali dalje u osminu finala.

Kada se prisjetimo da smo prije 3 godine bili totalno anonimna ekipa a sad smo došli do titule najuspješnije momčadi jugoistočne Europe, to je za pozdraviti. Ono što smatram da je jako bitno je i to da smo nakon 3 godine jedna od tri najgledanije momčadi Lige prvaka gdje je prosjek 7000 gledatelja, ulaznice se prodaju u roku od sat vremena. Već drugu zaredom statistika kaže i da smo momčad koja je primila najmanje golova i da imamo najbolju obranu. To nas isto čini zadovoljnim jer radimo u težim uvjetima nego što imaju Kiel, Barcelona i drugi klubovi koji imaju veći proračun.

Najveće zasluge za rukometnu euforiju i ove rezultate pripadaju Vama. Zahvaljujući tome makedonska Vlada Vam je uručila i počasno državljanstvo Makedonije.

Drago mi je da sam dobio priznanje zbog doprinosa. Kako su rekli, to je njihov znak priznanja za sve što sam dao za makedonski sport i rukomet. Meni kao treneru je veliko zadovoljstvo i osobi koja sam bio izbornik dvije reprezentacije, osvojio 18 nacionalnih prvenstava u tri zemlje. Nigdje nisam zatvorio vrata i uvijek sam davao sve od sebe.

U osmini finala ždrijeb Vam je dodijelio Dinamo Minsk. Vaša očekivanja?

To djeluje na papiru da ćemo imati velike šanse. Naš sljedeći protivnik je igrao ravnopravno s Barcelonom, da je pobijedio Zagreb u gostima, da je državni projekt, govori nam dovoljno o ozbiljnosti protivnika. To je momčad s puno stranaca i imamo pred sobom moćnu momčad. Moja teza je da nema nepobjedivih i da im se moramo oduprijeti, iako sam svjestan da nas čeka težak zadatak. Mi smo u psihološkoj prednosti jer smo zacrtani cilj u ovoj sezoni ostvarili.

Kolika je popularan rukomet u Makedoniji?

Rukomet je najpopularniji kolektivni sport u Makedoniji, čak i od nogometa i košarke. Oni imaju jako dugu tradiciju i u bivšoj Jugoslaviji i trenutno smo u projektu osnaživanja mladih igrača koji će naslijediti starije. Odabir je velik, dosta momaka ima kvalitetu i potencijal da budu vrhunski igrači. To će biti veliko osvježenje u sljedećoj sezoni.

VI ste legenda hrvatskog rukometa pod čijim vodstvom je reprezentacija osvojila šest medalja, naslov svjetskog prvaka i zlato na Olimpijskim igrama. Nedostaje li Vam reprezentacija?

Još sam emotivno vezan za reprezentaciju s kojom sam počeo 2003. godine gdje smo se pojavili kada smo osvojili titulu svjetskih prvaka. To razdoblje ne može nitko zaboraviti kada sam iz jedne provincije došao na čelo reprezentacije koja je u ono vrijeme bila posljednje plasirana na prvenstvu, čak iza Izraela koji nemam nikakvu tradiciju, bez pobjede. Tad sam došao i odmah nakon godinu dana smo napravili senzaciju jer nijedna država na svijetu u kolektivnom sportu ne može se pohvaliti da je za godinu i pol postala svjetski i olimpijski pobjednik.

Je li bronca na Svjetskom prvenstvu realni doseg ove reprezentacije?

Ja sam se nekada sa Slavkom znao našaliti da ja ne znam što znači osvojiti broncu. Htio sam kazati da mi već četvrto natjecanje ne igramo finale. Ona momčad i generacija za to nije znala i to nije bio naš običaj. Reprezentacija je za mene vrlo bitna, to je više od igre s loptom. Mi smo u onim trenucima osvajanja tih odličja toliko usrećili hrvatske građane, toliko je narasla nacionalna euforija i to bilo više od igre. Taj pobjednički duh i zajedništvo je bilo izraženo više nego u drugih reprezentaciji. Momčad je bila sastavljena od igrača koji su dolazili iz provincija kao što sam i sam; ponosan sam na svoje korijene i obitelj i rodni kraj. Svaki čovjek treba biti ponosan na svoju obitelj. Naše su utakmice bile gledanije od nogometnih i tada je vladalo posebno domoljubne euforije.

Za mnoge je bila neshvaćena oscilacija između dvije utakmice, Francuske i Danske.

Veličina jedne reprezentacije je da ravnomjerno rasporedi snage. Nikada prva dva mjesta na turniru nisu osvojile momčadi koje su imale oscilacije u igri. To se odmah detektira kroz igru. Ne živi se od jedne utakmice na turniru nego od kontinuiteta rezultata. To je nama možda nedostajalo u posljednjim velikim natjecanjima i treba izvući pouke iz svega toga. Jedna pobjeda koliko bila velika,ona nije odlučujuća, i to nas je možda zbunilo.

Je li Duvnjak novi vođa hrvatske reprezentacije?

Mogao bi to vrlo brzo postati. Ja sam imao dosta hrabrosti kada sam ga 2008. Uvrstio za prvenstvo u Norveškoj koji se nadopunjavao s Balićem. Već tada je njega krasila hrabrost i odlučnost jer je u momčadi koja je bila svjetska velesila pucao sedmerce brzo se nametnuo.

Nezaobilazno je pitanje i Ivano Balić i njegovo nepozivanje u reprezentaciju. 

Ja sam rekao da nema tog novinara ni provokacije koje će me natjerati da kažem nešto loše o bilo kojem igraču kojega sam vodio. Oni su toliko sebe ugradili reprezentaciji i Ivano je jedan od njih. Ja ne bi bio to što jesam da nije bilo Balića, Džombe,Matličića, Špoljarića, Dominiković, Kaleb, Sulić, Šola. To su sve igrači koji su zaslužili ogromna priznanja i jako mi smeta što ih se pokušava konfrontirati jer je svaki za sebe bio takav igra kojima trebamo podići spomenik. Balić je igrač koji je davao posebnu originalnost i dodatnu kvalitetu. Imao je sposobnost da bude vođa i da izrazi sav svoj potencijal i rekao sam mu da nikad nije kasno za novi početak i da ga se ne smije tako lako odreći.

Među otpisanima je bio i vratar Marin Šego. Je li Šego nedostajao u polufinalu protiv Danske?

Marin je fantastična osoba i kvalitetan golman. Imao sam priliku ga trenirati u Zagrebu jedno vrijeme. Ako puno ističemo pojedince možemo doći u izvanrednu opasnost da imamo pojedince a nemamo tim. Moramo paziti da u taj tim dođu najbolji i svaki trener ima kriterije kad nekoga poziva ili ne poziva. Igrati za reprezentaciju je pitanje časti.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *