Marin Čilić: Vjerujem u Gospino ukazanje

Talijanska La Stampa intervjuirala je 21-godišnjeg Marina Čilića, hrvatskog polufinalista prvog Grand Slam teniskog turnira sezone. To što sam visok i jak pomaže kod servisa, ali nije presudno. Del Potro, Querry i ja dobro se krećemo terenom i dobro vraćamo loptice. Servis nam nije jedino oružje, imamo i talenta za svladati suparnike – kazao je Čilić talijanskom novinaru koji ga opisuje smirenim i tihim momkom u odgovoru na tezu Andyja Roddicka kako Čilić ima sjajan početni udarac, ali i sve predispozicije za blistavu karijeru.

 

Miran sam na terenu, što mi uvelike pomaže prilikom meča. Sjećam se kada je Goran Ivanišević jednom prilikom kazao da ima u njemu postoje tri osobnosti. Meni je i moja jedna dovoljna. I u trenucima kada mi ono što želim ne polazi za rukom nastojim biti koncentriran na igru i uopće ne razmišljam o rezultatu. Dosadašnji mečevi su me poprilično iscrpili, a sigurno će takav biti i polufinalni ogled protiv Andyja Murrayja. Vidjet ćemo kako će završiti – nastavlja hrvatski tenisač koji je do sada na terenima Melbourne Parka proveo oko 18 sati, odnosno gotovo dvostruko više od škotskog igrača.

* Kada ste započeli s treninzima u San Remu?

– Ivanišević me 2004. godine uputio prema Bobu Brettu koji ga je trenirao, kao i Marija Ančića, i koji u San Remu ima svoju akademiju. Ostao sam ondje tjedan dana i osvojio europsko U16 prvenstvo u Orbetellu. Bob je u meni prepoznao talent i zadržao me.

* Što vam se sviđa u Italiji?

– Mnogo toga. Mir, Bobova akademija, hrana, blizina mog omiljenog nogometnog kluba Milana – odgovorio je Čilić sjetivši se Zvonimira Bobana u dresu talijanske nogometne momčadi, pritom i naglasivši da je umirovljeni nogometaš vrlo dobar i s teniskim reketom u ruci.

– U sljedećem životu i ja ću biti nogometaš.

* Najranija teniska sjećanja?

– Susret Ivaniševića i Mustera nedaleko mojeg doma. I tužni poraz Ivaniševića 1998. godine u finalu Wimbledona. A, s 14 godina sam započeo trenirati s njime, s mojim herojem koji je osvojio Wimbledon. Goran je vrlo važan za razvoj mojeg tenisa, uvijek mi je pomagao.

* Kao i Bob Brett?

– On poznaje tenis do svakog detalja i može unaprijediti moju igru.

* Naposljetku tu je i Mile, najmlađi od trojice braće.

– Ima petnaest godina i također igra tenis, a ponekad dođe i u San Remo. Jednom je prilikom poražen tri puta uzastopce, pa me tražio savjet. Rekao sam da ću mu pomoći ukoliko mi plati. Ipak, na turnire putujem u pratnji starijega brata – našalio se Čilić otkrivši u razgovoru da uživa u društvu, odlascima u kino i spavanju, te da mu je želja unaprijediti znanje talijanskoga jezika.

* Rođeni ste u Međugorju, u Bosni i Hercegovini, a igrate za Hrvatsku. Kako to?

– Oduvijek imam hrvatsku putovnicu, moji su roditelji Hrvati. S 14 godina sam došao u Zagreb gdje mi je omogućen bolji rad na treninzima, a kada sam morao odabrati nisam niti trenutka oklijevao u svojoj odluci.

* U svijetu je Međugorje poznato kao mjesto Gospina ukazanja. Jeste li vjernik?

– Katolik sam, tako sam odgojen.

* Vjerujete li da se Gospa uistinu ukazala?

– Vjerujem, čak sam i razgovarao s ljudima kojima se ukazala. To su ljudi čista srca. Da ih poznajete vjerovali biste u čuda – zaključio je Marin Čilić.

 

www.hercegsport.info

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *